Zimi zatvoriti, skratiti ili raditi samo vikendom – što kaže računica

Najam i struja stižu i kad je lokal zaključan. Kako razdvojiti troškove i usporediti zatvaranje, skraćeni rad i vikend-režim prije nego što stignu studeni računi.

Sredina studenog, konoba na rivi u mjestu koje ljeti ima deset tisuća ljudi, a zimi tisuću i pol. Vlasnik sjedi za stolom do šanka s kalkulatorom i računima za listopad. Promet je pao na petinu srpanjskog, kuhar još radi, konobarica radi pola smjene, a struja i najam stižu kao da je kolovoz. Pitanje koje si postavlja isto je ono koje si svake jeseni postavlja pola obale i dobar dio kontinenta izvan većih gradova: zatvoriti do Uskrsa, raditi skraćeno ili otvarati samo petkom, subotom i nedjeljom.

Odgovor nije isti za sve, ali način na koji se do njega dolazi jest. Treba sjesti i razdvojiti troškove na one koji odlaze na zimovanje s vama i one koji ne odlaze nikamo.

Troškovi koji ne idu na zimovanje

Najam ili rata kredita, osnovni priključci struje, vode i plina, osiguranje, knjigovođa, pretplate na blagajnu i softver, komunalije, kamate. Ovo plaćate i kad je lokal zaključan. Kod prosječne konobe od pedesetak sjedećih mjesta na obali to je, po mom iskustvu, okvirno između dvije i četiri tisuće eura mjesečno, ovisno najviše o tome je li prostor vaš ili unajmljen. U Zagrebu ili Splitu, s gradskim najmom, lako i dvostruko.

Ta brojka je vaš početni minus. Svaka od tri opcije kreće od njega.

Troškovi koji ovise o tome radite li

Plaće i doprinosi, namirnice, piće, struja za kuhinju i hladnjake koji rade punom parom, pranje rublja, otpad, sitni potrošni materijal, kvar koji se dogodi samo kad netko radi. Ovdje je najveća stavka osoblje, i tu se računica najčešće krivo radi.

Kuhar na puno radno vrijeme košta vas, s doprinosima, okvirno 2.000 do 2.800 eura mjesečno, ovisno o regiji i iskustvu. Konobar nešto manje. Ako zimi držite dvoje ljudi na punom radnom vremenu zato što ih ne želite izgubiti do ljeta, to je trošak od četiri do pet tisuća eura mjesečno koji morate pokriti maržom, a ne prometom. Uz bruto maržu od recimo 65 posto na hranu i piće, za pokriti pet tisuća eura plaća treba vam blizu osam tisuća eura prometa. Samo za plaće, prije najma i struje.

Tri opcije, ista tablica

Napravite tri stupca. U svaki upišite fiksne troškove, pa procjenu prometa, pa varijabilne troškove koje taj promet povlači.

Potpuno zatvaranje. Promet nula, varijabilni troškovi blizu nule, ostaju fiksni. Gubitak je predvidljiv: tri tisuće mjesečno puta četiri ili pet mjeseci. Dvanaest do petnaest tisuća eura koje ljeto mora zaraditi unaprijed. Prednost je što znate točno koliko ćete izgubiti i što možete otići na odmor, obnoviti kuhinju ili raditi negdje drugdje. Mana je da radnike puštate, a tržište rada u ožujku ne izgleda kao u studenom.

Skraćeno radno vrijeme, svaki dan. Recimo od 11 do 16 sati, samo ručak, jedan kuhar i jedan konobar, vlasnik na šanku. Promet manji, ali kontinuiran. Zamka je u tome što jedan čovjek u kuhinji i dalje košta cijelu plaću, a ručak od dvadesetak kuverata po trideset eura daje šeststo eura prometa dnevno, dakle oko petnaest tisuća mjesečno ako radite sve dane. Nakon namirnica i plaća ostaje vam možda tisuću do dvije za pokriti fiksne. Blizu nule, ali gosti znaju da postojite i ekipa ostaje.

Samo vikend. Petak navečer, subota i nedjelja ručak. Ovo radi u mjestima gdje vikendom dolaze ljudi iz obližnjeg grada: zaleđe Zadra i Šibenika, Zagorje za Zagrepčane, unutrašnjost Istre za Rijeku i Trst, otoci s čestim trajektom. Tri dana s punim lokalom mogu dati više prometa nego sedam dana s praznim, a radnike možete prijaviti na nepuno radno vrijeme ili angažirati studente. Kuhinja radi nabavu za tri dana, otpis je manji. Problem je što gost koji dođe u srijedu i nađe zaključana vrata možda ne dođe ni u subotu ako to nigdje ne piše.

Što tablica ne pokazuje

Prvo, ljude. Dobar kuhar koji ode u studenom u Austriju na zimsku sezonu možda se ne vrati. Ako je on razlog zašto gosti dolaze, njegova plaća preko zime nije trošak nego polog. Neki vlasnici to rješavaju tako da kuhara zadrže na skraćeno i dogovore da zimi radi pripreme, nove jelovnike i cateringe, umjesto da stoji uz prazan štednjak.

Drugo, lokalnu publiku. Lokal koji zimi radi barem nešto ostaje u glavi mještana kao mjesto gdje se ide na nedjeljni ručak, krstitke ili domjenak za firmu. Onaj koji pet mjeseci stoji mračan, u ožujku počinje ispočetka. To se ne vidi u studenom, vidi se u svibnju kad se gleda tko je prvi pun.

Treće, blagdane. Prosinac nije zima kao siječanj. Domjenci, Božić, Nova godina i Sveta tri kralja mogu donijeti promet koji opravda otvaranje od 1. do 31. prosinca, a onda zatvaranje u siječnju i veljači, koji su svugdje osim na skijalištima najgori mjeseci. Mnogi na obali rade upravo tako: puni prosinac, zaključano do Valentinova, pa vikendi do Uskrsa.

Kako to izgleda kad se zbroji

Ako nakon tablice ispadne da skraćeno radno vrijeme daje minus od tisuću eura mjesečno, a zatvaranje minus od tri tisuće, odluka je jasna i prije nego što pogledate ljude i publiku. Ako su brojke blizu, prevagnut će ono što tablica ne pokazuje.

Što god odabrali, zimsko radno vrijeme upišite svugdje gdje ga gost može pogledati: na vrata, na Google profil, na društvene mreže, na telefonsku sekretaricu. Gost koji nazove i čuje da radite samo vikendom i dalje je gost. Gost koji se doveze petnaest kilometara i nađe lokot na vratima u pravilu više nije.

I još nešto, iz iskustva: odluku donesite u listopadu, ne 15. studenog kad su računi već stigli. Tko odluči na vrijeme, može radnicima ponuditi plan, dobavljačima najaviti pauzu, a sebi barem dva tjedna u kojima ne razmišlja o kuhinji.