Sezonsko zapošljavanje za 2027. počinje u prosincu, ne u travnju

Dobri kuhari i konobari dogovore ljeto dok vani pada snijeg. Što napraviti do Božića, što u siječnju, a što do kraja veljače da u travnju ne pišete oglas s riječi „hitno”.

„Tražimo kuhara i dva konobara za sezonu, početak odmah, smještaj osiguran, plaća po dogovoru.” Oglas objavljen 20. travnja, lokal u Rovinju, otvaranje za Uskrs koji je već prošao. Takvih oglasa svake godine u travnju ima na stotine, od Umaga do Dubrovnika, i svi se bore za iste ljude: one koji su do travnja ostali bez dogovora, a to u pravilu nisu oni koje biste htjeli. Dobri kuhari, šefovi sale i konobari koji znaju iznijeti terasu od osamdeset mjesta dogovore sezonu dok vani još pada snijeg.

Sezona 2027. za ljude koji rade u ugostiteljstvu ne počinje na Uskrs. Počinje sad, u prosincu, kad završavaju domjenci i kad svatko tko je radio ljeto na obali odlučuje hoće li se vratiti na isto mjesto, otići konkurenciji ili u Austriju na zimu pa vidjeti. Tko ih tada nazove, ima izbor. Tko ih nazove u travnju, ima ostatak.

Prosinac: razgovor s ljudima koje već imate

Najjeftiniji sezonac je onaj koji je kod vas već radio. Zna kuhinju, zna goste, ne treba ga uhodavati, a vi znate što dobivate. Problem je što se o njemu u prosincu malo tko sjeti. Sezona je završila u listopadu, isplaćeno je zadnje, svatko je otišao svojim putem i kontakt se obnavlja u ožujku, kad je on već obećao drugome.

Poziv u prosincu ne mora biti ugovor. Dovoljno je pitanje: računaš li na nas za sljedeće ljeto, i što bi trebalo da računaš. Odgovori će biti iskreni jer nitko još nije pod pritiskom. Netko će reći da želi dvjesto eura više, netko slobodnu nedjelju, netko bolji smještaj od sobe s još trojicom. Ako to čujete u prosincu, imate četiri mjeseca da riješite ili da nađete zamjenu. Ako čujete u travnju, nemate ništa.

Za ljude koje želite zadržati trajno, prosinac je trenutak za razgovor o statusu stalnog sezonca. Radnik preko zime ostaje osiguran, poslodavac mu uplaćuje doprinose za produženo mirovinsko, Zavod za zapošljavanje isplaćuje naknadu, a u proljeće se vraća bez traženja i bez natjecanja. Uvjeti se s vremenom mijenjaju i vrijedi provjeriti aktualne, ali sam princip je star i funkcionira: ljudi koji znaju da imaju posao u svibnju ne traže ga u siječnju.

Siječanj: strani radnici i kalendar koji ne oprašta

Ako ste zadnjih godina radili s ljudima iz Nepala, Filipina, Indije ili Bangladeša, znate da dozvola ne dolazi preko noći. Između odluke da nekoga zaposlite i trenutka kad on stoji u vašoj kuhinji prođu tjedni, a češće mjeseci: agencija traži kandidata, slijedi zahtjev za dozvolu za boravak i rad, pa viza, pa put. Tko zahtjev preda u siječnju, ima realne šanse da radnik stigne do svibnja. Tko preda u ožujku, često ga dočeka tek u srpnju, kad je pola sezone prošlo, a agenciji je platio kao da je stigao na vrijeme.

Isto vrijedi, u blažem obliku, za radnike iz BiH i Srbije, koji su za mnoge lokale na obali godinama okosnica. Oni dolaze brže, ali i oni dogovaraju sezonu zimi, često s istim poslodavcem iz godine u godinu. Ako ih želite preuzeti, nećete ih preuzeti u travnju.

Agencije za strane radnike u siječnju još imaju vremena za vas i izbor kandidata. U ožujku rade iz rezervnog spremnika i tada stiže ono što je ostalo, uz jednaku proviziju.

Veljača i ožujak: smještaj

Pitanje koje odluči više sezona nego plaća: gdje će ljudi spavati. U Rovinju, na Hvaru, u Bolu ili Dubrovniku soba u sezoni vrijedi više kao apartman nego kao radnički smještaj, pa je vlasnici ne žele dati radnicima, a radnici je sami ne mogu platiti. Rezultat je kuhar koji se nakon tri tjedna vrati kući jer spava u kontejneru s još četvero ljudi.

Smještaj se traži zimi, kad su stanovi prazni i kad vlasnici apartmana još nisu sigurni kakva će sezona biti. Jednogodišnji najam dvosobnog stana u zaleđu, deset kilometara od obale, plus auto za ekipu, često je jeftiniji od tri sobe na rivi u lipnju i puno jeftiniji od kuhara koji ode usred srpnja. Oglas koji u travnju kaže „smještaj osiguran” uvjerljiv je samo ako smještaj stvarno postoji, a kandidati danas traže fotografije prije nego što pristanu.

Što se iz oglasa ne vidi

Ljudi koji biraju između dva lokala sa sličnom plaćom gledaju stvari koje u oglasu ne pišu: koliko se stvarno radi sati, plaća li se prekovremeno ili se „računa u sezoni”, postoji li slobodan dan ili postoji samo na papiru, kakva je ekipa, viče li se u kuhinji. To se zna. Sezonci razgovaraju među sobom, a grupe na mrežama pune su imena lokala u koje se ne ide. Lokal s lošim glasom može u travnju nuditi i tristo eura više, neće dobiti bolje ljude, dobit će one kojima je svejedno.

Tu se prosinac ponovno isplati. Vlasnik koji u prosincu nazove svog ljetošnjeg konobara i pita ga kako je i hoće li se vratiti, poslao je poruku koja vrijedi više od oglasa. Taj konobar će to prepričati, a sljedeće ljeto dovesti brata.

Raspored za one koji žele krenuti

Oni koji ovako rade, a poznajem ih nekoliko od Poreča do Makarske, u travnju ne objavljuju oglase. U travnju peglaju jelovnik, jer su ljudi riješeni još zimi. A oni koji oglas objave 20. travnja uz riječ „hitno” znat će, ako su iskreni sa sobom, da je taj oglas bio napisan u prosincu, samo ga tada nisu poslali.