Kapara za doček – koliko tražiti, kako je naplatiti i što kad gost otkaže

Postotak ili fiksni iznos po osobi, uplata na račun ili kartica, i što napraviti kad grupa od dvanaest 28. prosinca javi da ih dolazi sedam. Iskustva iz prakse.

„Dobar dan, trebali bismo stol za dvanaest za doček.“ „Može, imamo. Šaljem vam ponudu na mail, kapara je trideset posto do petka.“ „Kakva kapara, pa mi smo stalni gosti!“ Taj razgovor vodio sam, u nekoj varijanti, svake jeseni otkad radim u ugostiteljstvu. I svake godine nekome popustim, i svake godine upravo ta grupa bude ona koja 29. prosinca javi da ih dolazi sedam, a ne dvanaest. Kapara nije nepovjerenje prema gostu. Kapara je način da obje strane shvate da je dogovor stvaran.

Zašto baš za doček

Za običnu subotu u ožujku kapara nema smisla, ako netko ne dođe, stol se proda nekom drugom u roku od pola sata. Doček je drukčiji iz tri razloga. Nabava se radi unaprijed i po broju gostiju, a patka ili škampi za dvanaest ljudi ne mogu se vratiti dobavljaču 30. prosinca. Stol koji se oslobodi zadnji dan teško je prodati jer su ljudi koji su htjeli izaći već negdje rezervirali. I treće, ta jedna noć nosi promet koji bi inače trebalo nekoliko dobrih vikenda, pa prazan stol košta neusporedivo više nego inače.

Gosti to uglavnom znaju. Oni koji se bune zbog kapare za doček u pravilu su isti oni koji bi se bunili i zbog cijene, i zbog glazbe, i zbog toga što je pjenušac u ponoć bio hrvatski, a ne francuski. Grupa koja ozbiljno planira večer uplatit će bez pogovora, jer i sama želi imati stol siguran.

Koliko

Dvije su škole. Prva traži postotak ukupnog iznosa, obično između trideset i pedeset posto. Druga traži fiksni iznos po osobi, recimo trideset, četrdeset ili pedeset eura po glavi, neovisno o cijeni menija. Postotak zvuči urednije, ali fiksni iznos po osobi radi bolje u praksi. Lakše ga je izgovoriti preko telefona, gost odmah zna koliko mora uplatiti, a vi dobijete točan broj ljudi za koje je netko stvarno spreman platiti. Grupa koja „dolazi u dvanaestero“ a uplati za osam, upravo vam je rekla koliko ih zapravo dolazi.

Iznos neka bude dovoljan da pokrije trošak namirnica i dio troška osoblja za tu osobu, ne cijelu maržu. Po mom iskustvu, kapara koja pokriva otprilike trećinu cijene menija dovoljno je velika da gost dvaput razmisli prije nego što otkaže, a dovoljno mala da je nitko ne doživi kao prepreku. Za menije od sto i više eura po osobi smije biti i polovica.

Ostatak se plaća unaprijed, najkasnije tjedan dana prije dočeka, ili na licu mjesta po završetku večeri. Prvo je sigurnije, drugo je uobičajenije. Ako ostatak naplaćujete na licu mjesta, barem tražite da grupa potvrdi konačan broj ljudi do 27. prosinca, i jasno kažite da nakon tog datuma naplaćujete potvrđeni broj.

Kako je naplatiti

Najčešći put je uplata na račun. Pošaljite ponudu mailom odmah nakon razgovora, isti dan, dok je gost još u zanosu planiranja. Na ponudi stoje meni, cijena po osobi, što je od pića uključeno, iznos kapare, broj računa i rok za uplatu, te uvjeti otkaza u dvije rečenice. Tko dobije takvu ponudu u roku od sat vremena, uplaćuje u roku od dva dana. Tko je dobije za tjedan dana, u međuvremenu je već nazvao još dva lokala.

Kartica je druga opcija, bilo kao uplata na licu mjesta kad grupa svrati potvrditi rezervaciju, bilo kao plaćanje putem linka koji pošaljete. Gotovina je najgora opcija, ne zato što je novac lošiji, nego zato što tjera gosta da dođe do vas, a vas da vodite evidenciju na papirićima. Što god odabrali, za primljeni predujam izdajte uredan dokument i provjerite s knjigovođom kako ga pravilno provesti, jer se primljeni predujam knjiži drukčije od običnog računa.

Sustavi za rezervacije koji podržavaju kaparu šalju ponudu i podsjetnik o roku sami, pa vi ne morate pamtiti tko je uplatio, a tko nije; rješenja poput Jelo PRO-a to rade automatski. Ali i obična tablica s imenom, brojem osoba, iznosom i datumom uplate radi posao, ako je netko stvarno vodi.

Što kad gost otkaže

Tu nastaju svađe, i tu pomaže jedino ono što je napisano unaprijed. Pravila koja su se meni pokazala poštenima prema obje strane izgledaju ovako:

Kad grupa od dvanaest 28. prosinca javi da ih dolazi sedam, nemojte se raspravljati telefonom. Recite mirno da ste ih, prema potvrđenom broju, nabavili i pripremili za dvanaest, da kapara za preostalih pet ostaje kao što piše u ponudi, i da im je stol za sedam naravno spreman. Većina ljudi to prihvati jer su ponudu pročitali i potpisali barem time što su uplatili. Oni koji ne prihvate, ne bi prihvatili ni da ste im sve poklonili.

Stolovi za dvoje i tri

Kapara za grupu od dvanaest je normalna, ali kapara za par koji dolazi na doček djeluje sitničavo i mnogi je lokali ne traže. Ipak, parovi otkazuju jednako kao i grupe, samo s manjom štetom. Razumno rješenje je tražiti potvrdu rezervacije karticom, bez naplate, uz jasnu napomenu da se u slučaju nedolaska naplaćuje određeni iznos, ili tražiti simboličnu kaparu od dvadesetak eura po osobi koja se oduzima od računa. Nitko tko stvarno misli doći neće zbog toga odustati.

Za sve koji su uplatili, dan ili dva prije dočeka pošaljite kratku poruku: potvrda termina, sat dolaska, ime na koje glasi stol, podsjetnik na parkiranje ako ga imate. Ta poruka košta minutu, a sprječava onu najgoru situaciju u kojoj grupa koja je sve uredno platila dođe u pola devet, a vi ste je zapisali za pola deset.