Kako odgovoriti na jednu zvjezdicu, a da ne otjerate sljedećih deset gostiju
Odgovor na lošu recenziju ne čita gost koji ju je napisao, nego svi koji tek biraju gdje će večerati. Što napisati, kad, i koje rečenice najviše štete.
„Čekali smo hranu sat vremena, konobar nas je ignorirao, rižoto hladan. Nikad više.“ Jedna zvjezdica, objavljeno u nedjelju u 23:40, ispod fotografije vašeg lokala na Googleu. U ponedjeljak ujutro to je prvo što vidite na mobitelu, prije kave. Krv vam udari u glavu jer znate da je u subotu bio pun lokal, da je kuhar bio sam jer mu je pomoćnik otišao na bolovanje i da je taj stol, sjećate se, naručio tek u pola deset. Prst vam već stoji na tipki za odgovor.
Nemojte.
Komu zapravo pišete
Gost koji je napisao tu recenziju više neće doći, što god vi odgovorili. Možda se jednom vrati ako ga nazovete i iskreno ispričate, ali odgovor na Googleu ga neće vratiti. Odgovor ne pišete njemu. Pišete ga paru koji u srijedu navečer traži gdje bi na večeru, prolistao je vaše fotografije, vidio prosjek od četiri i pol i onda kliknuo na „najnovije“ da vidi što se zadnje dogodilo. Taj par će pročitati tu jednu zvjezdicu i, odmah ispod, vaš odgovor. Recenzija im kaže da se nešto loše dogodilo. Vaš odgovor im kaže kakvi ste ljudi kad se nešto loše dogodi. To drugo odlučuje hoće li rezervirati.
Gledano tako, jedna zvjezdica s dobrim odgovorom vrijedi više od recenzije koje uopće nema, jer je to jedino mjesto na kojem budući gost vidi kako se ponašate kad nije sve savršeno. A nikome nije sve savršeno.
Prvo dvadeset i četiri sata
Odgovor napisan u ljutnji uvijek se prepozna, čak i kad je pristojan. Zato pravilo kuće neka bude da se na lošu recenziju ne odgovara isti dan, ali se odgovara u roku od dva do tri dana. Dulje od tjedan dana ostavlja dojam da vas nije briga ili da niste ni primijetili.
Vrijeme između iskoristite da provjerite što se stvarno dogodilo. Pogledajte rezervacije i račune za tu večer, pitajte konobara koji je radio taj dio sale, pitajte kuhinju. U većini slučajeva otkrit ćete da je istina negdje između: hrana jest kasnila, ali dvadeset i pet minuta, a ne sat, rižoto nije bio hladan nego je stajao tri minute na pasu jer je konobar nosio drugi stol. To ne znači da gost laže. Gostu koji čeka gladan dvadeset i pet minuta subjektivno jest sat.
Četiri dijela odgovora
Dobar odgovor stane u pet do sedam rečenica i ima uvijek isti kostur, iako ne smije zvučati kao predložak. Prvo, zahvala i priznanje da se nešto dogodilo, bez „ali“. Drugo, jedna konkretna činjenica koja pokazuje da ste provjerili, bez izgovora. Treće, što ste promijenili ili što radite da se ne ponovi. Četvrto, poziv da vam se jave izravno, s imenom osobe i načinom kontakta, ili poziv da dođu ponovno na vaš račun ako ste sigurni da je greška bila vaša.
Ono što nikako ne ide u odgovor: prepucavanje oko detalja, podsjećanje gosta da je „i on kasnio na rezervaciju“, spominjanje da su „svi drugi gosti te večeri bili zadovoljni“, i bilo kakva aluzija na to da recenzija nije iskrena. Sve to možda jest točno, ali par koji čita u srijedu navečer vidi samo lokal koji se svađa s gostima.
Odgovor koji otjera goste
„Poštovani, žao nam je, ali te večeri smo imali pun lokal i gužvu kao i svaki vikend. Vi ste naručili tek u 21:30 pa je normalno da se čeka. Rižoto se radi svježe i ne može biti hladan. Naši gosti to znaju i cijene. Drugi put preporučamo rezervaciju ranije.“
Svaka rečenica ovdje je možda istinita i svaka šteti. Gost je dobio predavanje, budući gost je dobio upozorenje da se vikendom čeka i da za to ne treba očekivati ispriku.
Odgovor koji radi
„Hvala što ste napisali, iako nam nije drago čitati ovo. Provjerili smo subotu: kuhinja je radila s jednim kuharom manje i glavna jela su kasnila više nego što smijemo dopustiti, a vaš je stol to osjetio najviše. Ispričavamo se, trebali smo vam prići i reći što se događa umjesto da čekate bez informacije. Od ovog tjedna imamo dogovor da gost koji čeka dulje od dvadeset minuta na glavno jelo dobiva obavijest i nešto s kuće. Ako ste voljni dati nam još jednu priliku, javite se Marku na broj lokala, večera je na nama. Želimo vidjeti kako izgleda kad radimo kako treba.“
Ime u odgovoru neka bude ime stvarne osobe iz lokala, voditelja smjene ili vlasnika, jer anonimni „tim restorana“ zvuči kao da nitko ne stoji iza toga.
Kad je gost potpuno u pravu
Dogodi se i to da pročitate recenziju i znate da je svaka riječ točna. Konobar je bio bezobrazan, riba nije bila svježa, račun je bio pogrešan. Tada odgovor ne treba uljepšavati: kratko priznanje, što ste poduzeli, poziv na kontakt. Gosti koji čitaju bolje reagiraju na lokal koji kaže „pogriješili smo, evo što smo napravili“ nego na onaj koji se opravdava, a recenzent nerijetko nakon takvog odgovora sam podigne ocjenu ili doda da mu se vlasnik javio.
Kad recenzija nije stvarna
Ponekad jedna zvjezdica dođe od nekoga tko kod vas nikad nije bio: bivši zaposlenik, konkurencija, netko tko je zamijenio lokal, profil otvoren jučer. Googleu se može prijaviti recenzija koja krši pravila, ali uklanjanje traje i često ne prođe. U međuvremenu ipak odgovorite, mirno i kratko: da u evidenciji nemate rezervaciju ni račun koji bi odgovarao opisu, da biste rado provjerili o čemu je riječ i da vas se može kontaktirati izravno. Ne optužujte nikoga da laže. Onaj tko čita vidjet će i sam da se nešto ne poklapa, pogotovo ako je ispod toga dvadeset recenzija koje opisuju drukčiji lokal.
Rutina koja drži prosjek
Odgovaranje na loše recenzije ima smisla jedino ako se odgovara i na dobre, barem na dio njih, jer se inače vidi da se oglašavate samo kad gori. Dovoljno je dva puta tjedno, uz kavu, odgovoriti na sve novo što je stiglo. Na dobre kratko i različito, ne istom rečenicom deset puta zaredom. Na loše po koracima od gore.
I još nešto što se rijetko kaže naglas: svaka loša recenzija u kojoj se ponavlja isto, čekanje, hladna hrana, nezainteresiran konobar, nije problem recenzije nego problem lokala. Ako tri osobe u dva mjeseca napišu da su čekale predugo, odgovor na Googleu je najmanje što trebate riješiti.