Što gosti gledaju na Google profilu prije nego nazovu, i što većina restorana ima krivo
Gost u autu na vaš profil potroši pet sekundi: otvoreno ili ne, prva fotografija, zvjezdice. Što gleda poslije toga i koje greške lokali ponavljaju godinama.
Subota je, pola dva popodne, i netko u autu negdje između Karlovca i Plitvica upisuje u telefon „restoran u blizini”. Dobije kartu s desetak točkica. Na svaku će potrošiti najviše pet sekundi. U tih pet sekundi gleda tri stvari: piše li zeleno „otvoreno”, kako izgleda prva fotografija i koliko ima zvjezdica. Tek onda, ako ste prošli, otvara profil i gleda dalje. Ako niste prošli, nazvat će nekoga drugog i vi nikad nećete saznati da ste bili u igri.
Google poslovni profil danas je izlog restorana više nego izlog na ulici, a većina vlasnika ga je postavila jednom, prije četiri godine, i otada ga nije otvorila. Evo što gost na njemu gleda, redom kojim gleda, i gdje se najčešće griješi.
Prvo: je li otvoreno sada
Gost ne čita radno vrijeme, gost čita riječ „otvoreno” ili „zatvoreno” i sat kad se to mijenja. Ako piše „zatvoreno”, gotovi ste, pa makar vrata bila širom otvorena i terasa puna.
A piše „zatvoreno” iznenađujuće često. Zimsko radno vrijeme nije ažurirano pa profil tvrdi da radite do 23, a vi ste otišli u 16. Blagdan nije upisan pa Google na Božić pretpostavlja da radite kao i svaki ponedjeljak. Lokal koji je zatvorio kuhinju u 22, a šank radi do ponoći, prima pozive u pola jedanaest od ljudi koji žele večerati. Najgori slučaj: profil s pauzom između 15 i 18 koju ste ukinuli prije dvije godine, a Google u četiri popodne svima govori da ste zatvoreni.
Ovo je najlakša i najčešća greška. Jednom mjesečno otvoriti profil, proći radno vrijeme i upisati posebno radno vrijeme za blagdane unaprijed za cijelu godinu, traje deset minuta.
Drugo: fotografije, i to ne vaše
Google kao naslovnu sliku ne pokazuje nužno onu koju ste vi postavili. Pokazuje onu za koju njegov algoritam misli da najbolje predstavlja lokal, a to je često gostova fotografija: tanjur pod lošim svjetlom, pola čaše, nečiji lakat. Ako sami niste stavili dvadeset dobrih fotografija, Google će birati između pet loših.
Gost gleda, redom: hranu, pa prostor, pa terasu ili pogled. Ne gleda logo, ne gleda fotografiju pročelja s parkiranim autom ispred, ne gleda sliku vlasnika s kuharskom kapom. Gleda hoće li mu se jesti to što vidi. Slike jela snimljene danju, izbliza, na stolu za kojim će i on sjediti, rade bolje od studijskih. I treba ih obnavljati: ako su zadnje fotografije iz srpnja 2023., gost zaključuje da se otada ništa nije dogodilo, a možda ste u međuvremenu promijenili pola jelovnika.
Treće: zadnje tri recenzije
Prosjek od 4,4 nije ono što gost čita. Gost otvara recenzije, poredane po „najrelevantnije” ili „najnovije”, i pročita prve tri. Ako su dvije od tri iz prošlog mjeseca i žale se na čekanje, prosjek od 4,4 skupljen tijekom šest godina ne pomaže.
Tu ulazi odgovaranje. Ne zato što se recenzent predomisli, u pravilu se ne predomisli, nego zato što sljedeći gost čita vaš odgovor i iz njega zaključuje kakvi ste. Odgovor koji počinje s „Poštovani, žao nam je” i u dvije rečenice objasni što se dogodilo djeluje bolje od tišine, a puno bolje od svađe. Znam vlasnika koji je u odgovoru na recenziju napisao gostu da laže i neka više ne dolazi. Ta recenzija ima jednu zvjezdicu, njegov odgovor ima dvadeset lajkova u krivom smjeru i godinama stoji na vrhu.
Odgovarajte i na dobre recenzije, kratko. Profil na kojem vlasnik očito čita što mu ljudi pišu djeluje kao lokal u kojem netko pazi.
Četvrto: jelovnik i cijene
Gost želi znati što imate i koliko to košta prije nego što sjedne. Ako na profilu nema jelovnika, otići će na Instagram, pa na web stranicu, pa odustati. Ako je jelovnik fotografija papira snimljena pod kutom, s cijenama koje su se otada mijenjale dvaput, bolje da ga nema.
Google dopušta unos jelovnika kao strukturiranih stavki, s nazivom, opisom i cijenom. Dosadno za unijeti, ali jednom uneseno lako se ažurira i gost ga vidi na telefonu bez zumiranja. Ne treba cijeli jelovnik, dovoljno je petnaest do dvadeset jela koja vas predstavljaju, s točnim cijenama.
Peto: kako do vas i kako rezervirati
Telefon na profilu zvoni na mobitel koji je kod konobara u džepu usred ručka, ili na fiksnu liniju koju nitko ne diže. Oboje se događa. Ako ne možete dizati telefon između 12 i 15, bolje je da gost ima gdje rezervirati bez poziva: gumb „Rezerviraj” na profilu koji vodi na obrazac ili sustav rezervacija.
Adresa i pin na karti vrijede provjere, osobito u starim gradskim jezgrama. Pin koji stoji na krivoj strani zgrade u Dioklecijanovoj palači ili u pulskoj starogradskoj jezgri šalje goste u slijepu ulicu, a oni onda u recenziji napišu da vas je nemoguće naći.
Što većina ima krivo
Kad bih morao složiti popis grešaka koje viđam na profilima lokala po Hrvatskoj, izgledao bi ovako:
- Radno vrijeme ljetno, a vani je studeni.
- Naslovna fotografija koju je Google izabrao među gostovim snimkama jer vlastitih nema.
- Pitanja gostiju u rubrici „Pitanja i odgovori” na koja su odgovorili drugi gosti, često krivo.
- Neoznačeni atributi: terasa, parking, prilaz za kolica, dopušteni psi, vegetarijanska jela.
- Recenzije iz zadnjih šest mjeseci bez ijednog odgovora.
Nijedna od ovih stvari ne traži novac, traži sat vremena mjesečno i jednu osobu koja je za to zadužena. U lokalu gdje to nije nitko, to nije nitko. Zaduženje može biti i na nekome izvana, bitno je da postoji.
Jedino što se ne može riješiti jednim satom mjesečno jest priljev svježih recenzija, jer zadovoljan gost rijetko sam od sebe otvori Google. Pomaže kad ga netko podsjeti: konobar uz račun, kartica na stolu, ili poruka nakon posjeta koju sustavi poput Jelo PRO-a šalju sami s poveznicom na vaš profil. Kako god to riješili, tri svježe recenzije s odgovorom vlasnika vrijede više od stotinu starih.