Dostava zimi: kad se provizija platformi isplati, a kad vas košta više nego što zaradite

Od pizze za 12,50 na aplikaciji ostane vam četiri do pet eura. Je li to dobitak ili gubitak, ovisi o tome bi li taj gost ionako sjeo za stol. Kako to izmjeriti u vlastitoj blagajni.

Pizza capricciosa u lokalu košta 11 eura. Na aplikaciji ste je stavili na 12,50. Gost naruči, platforma zadrži svoju proviziju, recimo 30 posto, što je okvirno sredina onoga što se u Hrvatskoj plaća i vama legne 8,75. Od toga odbijete tijesto, sir, šunku i gljive, oko 2,80, kutiju 0,40 te udio struje za peć i rad pizzaiola koji bi, da nema te narudžbe, u siječnju u 19 sati možda stajao prekriženih ruku. Ostane vam negdje između četiri i pet eura. Da je ista pizza pojedena za stolom, ostalo bi vam osam, plus piće.

Je li ta narudžba dobra ili loša, iz samog računa se ne vidi. Ovisi o tome što bi se dogodilo da je nije bilo.

Pitanje koje odlučuje: bi li taj gost ionako došao

Zimi je u većini lokala izvan Zagreba ista slika: sala je poluprazna radnim danom, kuhinja plaćena, peć ugrijana, a hladnjak pun. Svaka narudžba preko Wolta, Glovoa ili Bolt Fooda koja dođe u utorak u 19 sati kada u sali sjedi jedan par, čist je dobitak jer troškovi koji bi je trebali opravdati već postoje. Kuhar je tu, struja se troši, a namirnice bi se dijelom otpisale. Tih četiri do pet eura po pizzi novac je koji inače ne bi postojao.

Računica se okreće kad narudžba zamjenjuje gosta koji bi inače sjeo za stol. Obitelj koja je subotom dolazila na pizzu i dvije litre soka sad naruči iste pizze doma, bez pića, deserta i kave, a vi od toga dobijete 70 posto. Niste dobili novog gosta već ste starom dali 30 posto. Zimi se to događa manje nego ljeti, ali se događa i to najčešće s lokalnim gostima kojima ste donedavno bili izlazak.

To se može izmjeriti. Pogledajte u blagajni promet u sali po danima u tjednu prije nego što ste ušli na platformu i poslije. Ako je sala ostala ista, a dostava je došla kao dodatak, platforma radi za vas. Ako je sala pala za otprilike onoliko koliko je dostava narasla, plaćate proviziju na vlastite goste.

Kad se isplati

Prema našem iskustvu, provizija se zimi podnosi dobro u tri situacije. Prva je kad kuhinja ima jela koja putuju bez štete i brzo se rade poput pizza, burgera, woka, ćevapa, sarmi, gulaša i tjestenine koje ne stoje na umaku. Druga je kad narudžbe dolaze izvan vaših vršnih sati pa popunjavaju rupe u 17 i 21 sat, a ne guraju se s punom salom u 20. Treća je kad ste novi ili nepoznati u kvartu jer je aplikacija jeftiniji oglas od svakog drugog: čovjek koji tri puta naruči vaš burger u siječnju, u svibnju će doći sjesti na terasu.

U Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku zimska dostava može držati kuhinju zaposlenom četiri mjeseca. U manjim mjestima na obali platforme zimi često rade s jednim kurirom ili uopće ne rade pa se ondje postavlja pitanje drukčije: ili vlastita dostava ili ništa.

Kad vas košta više nego što zaradite

Prvi su slučaj jela s niskom maržom u eurima. Marenda od 8 eura nakon provizije donosi 5,60, a nakon namirnica i pakiranja možda euro. Taj euro ne pokriva ni vrijeme koje konobar potroši na pakiranje i čekanje kurira. Drugi je slučaj jelo koje stiže loše: riba s gradela, pržene lignje ili bilo što s hrskavom koricom i tanjuri koji se slažu. Gost dobije mlohave lignje, ocijeni vas sa dvije zvjezdice na aplikaciji i jednom na Googleu, a vi ste za tu štetu još platili proviziju.

Treći je slučaj najskuplji i najmanje vidljiv: subota u 20 sati, puna sala i tablet koji zvoni svake tri minute. Kuhinja radi narudžbe za dostavu jer tablet pišti, a gosti za stolom čekaju četrdeset minuta i to napišu. Platforma vam je uzela 30 posto od dostave i, posredno, dio ugleda lokala. Dobar dio vlasnika koje znam zato dostavu vikendom navečer jednostavno gasi, ili ostavlja samo pizze koje peć izbacuje bez da ometa ostatak kuhinje.

Cijena na aplikaciji

Gotovo svi dižu cijene na platformi u odnosu na lokal i to je u redu dok je razlika razumna. Petnaest do dvadeset posto gosti u pravilu prihvaćaju jer znaju da plaćaju udobnost. Pedeset posto primijete i zapamte. Treba paziti na jedno: gost koji je na aplikaciji vidio pizzu za 14, a onda u lokalu za 11 eura, nije ljut na platformu nego na vas. Zato cijene na aplikaciji nemojte skrivati, ali ni od njih raditi drugi cjenik koji se ne može objasniti u jednom rečenicom.

Vlastita dostava kao zimska opcija

Lokali koji zimi imaju pedeset i više narudžbi tjedno u krugu od pet kilometara počnu računati drukčije. Trideset posto od, recimo, 4.000 eura mjesečnog prometa na platformi je 1.200 eura. Za taj novac dobijete studenta s autom na tri do četiri sata navečer, gorivo i nešto za amortizaciju. Nije besplatno, treba netko primati narudžbe i slagati ture, treba način da gost naruči bez poziva na mobitel usred smjene, ali novac ostaje u lokalu i, što je važnije, ostaje gostova adresa i broj. Na platformi je gost njihov, ne vaš.

Realno, većina to radi kombinirano: platforma za nove goste i kvartove dalje od lokala, a vlastita dostava za stalne i bliske goste. Naručivanje za vlastitu dostavu danas se rješava preko vlastite stranice ili sustava poput Jelo PRO-a koji prima narudžbe i šalje ih u kuhinju pa se ne ovisi o tome tko će dignuti telefon.

Tri brojke prije odluke

Marža u eurima po jelu nakon provizije i pakiranja, a ne u postocima. Promet u sali prije i poslije ulaska na platformu te po danima u tjednu. Udio narudžbi koje dolaze u vršnim satima, kad smetaju, u odnosu na one mrtve sate, kad pomažu.

Sa te tri brojke u ruci razgovor o proviziji prestaje biti načelan ("platforme su skupe" ili "platforme su spas") i postaje konkretan: ova jela da, ova ne, ovi sati da, a ovi ne. Tako se u pravilu i dođe do toga da dostava zimi zaista zarađuje, a ne da se samo čini da radi jer tablet stalno zvoni.