Božićni domjenci tvrtki: kako se javiti firmama prije nego što rezerviraju drugdje

Office manageri biraju lokal za domjenak u studenom, a ne u prosincu. Kome se javiti, što ponuda mora sadržavati i kako izgleda mail koji se proslijedi šefu.

Negdje u prvom tjednu studenog, u firmi s četrdesetak zaposlenih u zagrebačkom Radničkom ili na splitskom Poljudu, direktor na kolegiju usput kaže: „I nađi nešto za domjenak, kao i lani, samo ne tamo gdje smo bili.“ Osoba kojoj je to rečeno, office managerica, netko iz HR-a ili tajnica koja radi sve, taj isti dan otvori Google, upiše „restoran za domjenak“ plus ime grada, pošalje tri do pet upita i do kraja tjedna čeka odgovore. Tko joj odgovori prvi, s jasnom ponudom, ima domjenak. Tko odgovori u ponedjeljak s „nazovite nas pa ćemo se dogovoriti“, nema ga.

Tko zapravo odlučuje

Vlasnici restorana često zamišljaju da o domjenku odlučuje direktor, pa pišu ponude kao da se obraćaju njemu. U praksi direktor odlučuje samo u firmama do desetak ljudi. U svemu većem odluku priprema netko tko mora moći opravdati izbor nadređenome u dvije rečenice: koliko košta po osobi, ima li mjesta za sve nas odvojeno od drugih gostiju i može li račun na firmu. Ta osoba ne traži najbolju hranu u gradu, traži da sve prođe bez problema i da je nitko kasnije ne pita zašto je potrošila toliko.

Zato se ponuda piše za nju. Jednostavna, pregledna, takva da je može proslijediti dalje bez da išta mora objašnjavati. Ako u ponudi mora tražiti cijenu po osobi ili zvati vas da pita ima li parking, već ste izgubili dio bodova.

Što pitaju prije nego što pitaju

Nakon desetak godina gledanja tih upita, pitanja su uvijek ista, samo različito sročena. Dobra ponuda odgovara na sva prije nego što ih netko postavi:

Cijena po osobi za domjenke u Hrvatskoj okvirno se kreće od tridesetak eura za buffet uz piće do stotinjak i više za sjedeću večeru s više sljedova u lokalima s imenom. Firme koje dolaze sa četrdeset ljudi rijetko traže najskuplje, ali vrlo cijene kad ponuda ima dvije ili tri razine, recimo buffet, meni s tri slijeda i meni s pet sljedova, jer tako osoba koja bira ima što pokazati šefu kao izbor.

Ponuda koja se da proslijediti

Jedan PDF, najviše dvije stranice. Na prvoj dvije ili tri fotografije prostora u kojem bi grupa sjedila, ne tanjura s hranom, jer osoba koja bira prvo zamišlja gdje će sjediti njezinih četrdeset kolega. Zatim varijante menija s cijenama po osobi, što je uključeno od pića, uvjeti za zatvaranje prostora, kapara i rok za potvrdu broja ljudi. Na drugoj stranici kontakt jedne osobe s imenom i brojem mobitela, ne općeniti info mail.

Taj PDF spremite jednom, u listopadu, i šaljite ga kao odgovor na svaki upit u roku od sat vremena. Ako upit stigne navečer, odgovor neka ode prije osam ujutro. Brzina odgovora u studenom vrijedi više od desetak eura razlike u cijeni, jer osoba koja bira nema vremena čekati, a ima rok.

Kome se javiti i kako

Nema potrebe čekati upite. Oko svakog lokala u gradu postoji desetak do pedesetak tvrtki koje negdje moraju održati domjenak: poslovne zgrade u susjedstvu, firme čiji ljudi kod vas dolaze na ručak, knjigovodstveni i odvjetnički uredi, manje IT tvrtke, podružnice koje imaju vlastiti budžet za ovakve stvari. Dio njih već znate po licima, samo ne znate gdje rade. Pitajte ih. Rečenica „radite li domjenak ove godine, rado bismo vam poslali ponudu“ izgovorena uz kavu nakon ručka otvara više vrata nego ijedan oglas.

Za one koje ne poznajete radi kratak mail, poslan sredinom listopada ili najkasnije prvog tjedna studenog, osobi koja se na stranici firme vodi kao office manager, voditelj ureda ili HR. Tri rečenice, bez prodajnih fraza: tko ste, gdje ste, da imate prostor za grupe od dvadeset do šezdeset i da šaljete ponudu u privitku. Ništa više. Taj mail neće prodati domjenak, ali će vas staviti među tri do pet lokala kojima se ta osoba javi kad dobije zadatak.

Tvrtke koje su kod vas već bile prošle godine zaslužuju poseban tretman: javite im se u listopadu, prije svih, i ponudite im da zadrže isti termin po prošlogodišnjoj cijeni ili uz nešto što lani nisu imali. Lojalna firma koja se vraća tri godine zaredom vrijedi više od tri nove koje se cjenkaju.

Termini koji se najbrže prodaju

Četvrtci i petci u drugom i trećem tjednu prosinca odu prvi, često već do kraja studenog. Zadnji tjedan prije Božića želi svatko tko se kasno sjetio, a većina zaposlenika tada već misli na godišnji. Tko ima slobodne termine od ponedjeljka do srijede, neka ih prodaje aktivno i nešto jeftinije, jer manjim firmama sasvim odgovara ručak u utorak umjesto večere u petak, samo se toga nitko ne sjeti dok im netko ne ponudi.

Neki lokali prodaju i domjenke u siječnju, nakon što prođe gužva, uz nižu cijenu i mirnijeg konobara. Firme koje su u prosincu ostale bez termina rado to prihvate, a vama puni najtiši mjesec u godini.

Večer kad dođu

Grupa od četrdeset ljudi koja stiže u isto vrijeme, s direktorom koji će držati govor u neko nepoznato doba, traži nešto drukčiju organizaciju od obične subote. Dogovorite unaprijed jednu osobu iz firme koja je vaš kontakt tu večer i koja vam javi kad kreće govor, kad se nosi glavno jelo i kad se smije pojačati glazba. Podatke za račun na firmu, OIB i adresu, tražite tjedan dana prije, a ne u ponoć kad netko traži karticu firme koju nema sa sobom.

Najčešći prigovor nakon domjenaka nije hrana, nego tempo: predugo čekanje između sljedova dok ljudi stoje, ili glavno jelo koje stigne usred govora. Drugi je buka, kad je grupa smještena uz redovne goste koji su došli na mirnu večeru. Ako prostor ne možete zatvoriti, bolje je to reći u ponudi nego to otkriti kad je šef već ustao s čašom u ruci.

Dan nakon, kratak mail osobi koja je organizirala: hvala, račun u privitku, i rečenica da ćete im se javiti u listopadu za sljedeću godinu. Te dvije minute nitko od konkurencije ne potroši, a upravo one odlučuju tko će imati domjenak sljedećeg prosinca.